String
Definicija
String je tip koji se sadrži od znakova u određenom redoslijedu. Npr. "Bok!". String ima i svoju duljinu (broj znakova). U ovom primjeru string ima duljinu 4. Svaki znak ima svoj indeks koji objašnjava poziciju znaka u stringu. Indeksi počinju od 0 što znači da je prvi znak na indeksu 0, drugi na indeksu 1... Primjer indeksa za string "Bok!":
| Indeks | Znak na tom indeksu |
|---|---|
| 0 | B |
| 1 | o |
| 2 | k |
| 3 | ! |
Varijabla
Koristit ćemo varijablu pozdrav za primjere.
pozdrav = "Bok!"
Ispis
Možemo ispisati cijeli string koristeći se funkcijom print koju smo već
radili. Prisjeti se kako ispisati varijablu funkcijom print.
print(pozdrav)
Ispisuje cijeli string ("Bok!")
Duljina
Funkcija len prima string i vraća njegovu duljinu (broj znakova). Neće
se ispisati dok ne koristimo funkciju print.
print(len(pozdrav))
Možemo i staviti u varijablu.
duljina = len(pozdrav)
Indeksi i dohvaćanje znakova
Indeksi počinju od 0 što znači da je prvi znak na indeksu 0, drugi na indeksu 1...
print(pozdrav[0])
Možemo i dohvaćati zadnji znak stringa logikom koristeći se indeksom len(string) - 1. Pošto indeksi počinju od 0, a duljina stringa je 18,
zadnji indeks je 17. To vrijedi za sve stringove.
print(pozdrav[len(pozdrav) - 1])
Možemo i dohvatiti zadnji znak stringa na lakši način koristeći se indeksom -1.
print(pozdrav[-1])
Možemo dobiti error koji nam posve završava program ako pokušamo pristupiti znaku koji ne postoji.
print(pozdrav[len(pozdrav)])